Dankinja Anja Ringgren Lovén i mala Hope bili su likovi na jednoj od najšokantnijih fotografija posljednjih decenija snimljenoj u februaru 2016. Dvogodišnjeg dječaka optužila je njegova vlastita porodica za vještičarenje i ostavljena da umre na ulici Nigerija.

Hope je lutao ulicama osam mjeseci dok ga nije pronašla Anja, koja je primila poziv od stranca i javila mu da dječak luta sam u jednom selu na jugu Nigerije i da neće moći preživeti mnogo duže sama.

Vidi_takođe: Savjeti za sesiju novorođenčeta sa roditeljima

Danska žena, koja je nekoliko meseci putovala zemljom i na opasan način spasavala zlostavljanu ili napuštenu decu na ulici, brzo je otišla u mjesto. “Obično se spremamo po nekoliko dana za spasilačke misije jer je, budući da smo stranci, vrlo opasno iznenada se pojaviti u takvom gradu. Ponekad su meštani pomalo neprijateljski raspoloženi, ne vole da im se u stvari mešaju autsajderi”, rekla je Anja o rizicima operacije pronalaženja dečaka Hope.

Iako nije znala ko je bio stranac koji ih je pozvao i koje su im bile prave namere – i uvek s obzirom na mogućnost zasede – Anja i njen muž su sledili uputstva čoveka date preko telefona. Složili su se da bi bilo razborito ići na tajnom zadatku kako bi se time stekli sigurnostimprovizovani rad. Nepoznati muškarac je predložio plan: „Treba reći da smo misionari i da smo otišli u selo da probamo sušeno pseće meso“, poslasticu koja je veoma cijenjena u regionu, koju je tamo jedan čovjek prodao.

Dolaskom u selo Anja je tačno sledila plan. Potražili su prodavača mesa, predstavili se kao misionari, pravili se zainteresovani, počeli da pričaju, dok su Anja i njen suprug diskretno pregledavali okolne ulice. Anjin muž, David, prvi je ugledao dječaka: sićušno, krhko dijete, golo i kože izgužvane od kosti. David je upozorio Anju: „Okreni se polako kada niko ne gleda. Videćete dečaka, nedaleko, na kraju ulice. Ne boj se, ali on izgleda baš, jako bolesno…”, rekao je njen suprug.

Anja nikad ne zaboravlja trenutak kada je ugledala tog dječaka. “Bilo mi je hladno kad sam ga vidio. Već više od četiri godine sam u spasilačkim misijama, od 2008. godine izveli smo više od 300 spasilačkih akcija. Imamo dosta iskustva, znamo da ne možemo pokazati nikakvu emociju kada vidimo djecu, jer bi to moglo ugroziti cijelu operaciju. Kada sam ugledala Hopea, samo sam htela da ga zagrlim, htela sam da zaplačem, htela sam da pobegnem odatle, bilo je toliko pomešanih emocija... Ali znala sam da ako pokažem ljutnju na situaciju ili razočarenje ili bilo šta drugo reakciju, mogao bih ugroziti svaki pokušajpomozi tom djetetu. Morao sam da se koncentrišem. I zadržite kontrolu”, rekla je Anja Ringgren.

Godinu dana nakon što je pronađena, Hope se potpuno oporavila od pothranjenosti i prilagodila životu zajedno s drugom djecom. Anja je ponovo kreirala fotografiju snimljenu onog dana kada je upoznala dečaka, ali sada Hope deluje nahranjeno, snažno, srećno i kreće na prvi dan škole.

Tada je Anja počela da postavlja pitanja prodavaču mesa koja su skrenula pažnju dečaka, ali mu je istovremeno prišla. Hteo je da zna da li prave palmino vino (i malo je hodao), da li u selu ima palmi (i napravio je još nekoliko koraka), pitao je gde može da ih vidi – i tako je uspeo da približite se djetetu.

Ne pokazujući bilo kakvu emociju, upitao je muškarca koji ih je pratio “ko je dječak”. Prezirao ga je, samo je govorio da je gladan. „Da, i izgleda veoma bolesno. Misliš da mogu da mu dam vode i kolačića?“, upitala je Anja, koja se osećala mnogo sigurnije kada je muškarac, pomalo rastrojen, rekao da: „Da, gladan je“, odgovorila je.

"Zato sam se osjećala opuštenije, jer nije tražio da ga ignoriram, kao što to obično biva, jer je vještica." Anja Loven je zatim lagano prislonila flašu vode na dječakova isušena usta i čekala da popije. Anjin suprug zabeležio je trenutak na fotografiji koja će obići i pomeriti svet.“Vidjeli smo da mu je ostalo još samo nekoliko sati života u tim uslovima, jedva se držao za noge”. Ali tada se dogodilo nešto neočekivano. Dječak je počeo da pleše.

Anja se emotivno prisjeća tih trenutaka. “Upotrebljavao je zadnju snagu za ples. I to je bio njegov način da nam kaže 'pogledaj me, pomozi mi, spasi me, odvedi me'. Plesao je da ga primetimo. I nisam mogao ništa drugo osim da se osmehnem." U lažnoj ulozi „misionarke“, Anja se samo seća da je sa dečakom počela da priča danski, čak i znajući da on neće razumeti ni reč od onoga što mu je u tom trenutku obećala: „Povest ću te sa sobom, bićeš siguran .” I jeste.

Morao sam samo brzo reagovati, jer su stanovnici počeli da okružuju ekipu i automobil i nije bilo načina da se predvidi njihove reakcije. Upozorio je prodavca da će dječaka odvesti u bolnicu, zatražio je ćebe da mu prekrije povrijeđeno tijelo i oni su otišli. “Kada sam ga podigla, tijelo mu je bilo kao pero, teško više od tri kilograma, a i to je bilo bolno”, prisjeća se Anja. “Smrdilo je na smrt. Morao sam se oduprijeti da ne povratim.”

Na putu do bolnice spasilačka ekipa je mislila da dječak neće preživjeti. “Bio sam veoma slab, jedva sam disao. I tada sam rekao, ako sada umre, ne želim da se to desi bez njegovog imena. Idemonazovite to Hope [Hope],” kaže on. Zaustavili su se i u Anjinom i Davidovom vrtiću da ga okupaju i tek onda otišli u bolnicu sa Rouz, timskom medicinskom sestrom koja je svakog dana bila pored dječaka tokom mjeseca kada je bio u bolnici.

Nada je bila vrlo slaba, njegovo tijelo kažnjeno glađu i žeđu, proždirano od parazita, a trebali su mu lijekovi i transfuzije krvi da bi se oporavio. “Nismo mogli reći ni koliko je star. Izgledalo je kao beba, ali smo kasnije shvatili da ima tri-četiri godine”, kaže Anja. “Bilo je čudo da je preživio.”

Anja i njen suprug, kao i Hope, uspjeli su spasiti još 48 djece, napuštene na ulicama Nigerije, optužene od svojih porodica za vještičarenje, a vjerovanje još uvijek ukorijenjeno u tom društvu. Međutim, svake godine više od 10.000 djece bude žrtve ovog strašnog praznovjerja. “Ima mnogo djece koja su obješena, živa spaljena, raskomadana noževima ili mačetama... Ima djevojčica koje su mučene, silovane, zatvorene danima bez hrane i pića, samo zato što ih je neko, član porodice, optužio da se bave vještičarstvom. Iako već postoji zakon koji zabranjuje ovu praksu, praznovjerje i vjerovanje ostaju. To je i posao za takozvane čarobnjake koji naplaćuju mala bogatstva za egzorcizam”, osuđuje Anja.

Anja i njusuprug je osnovao Fondaciju za obrazovanje i razvoj afričke djece i trenutno ima sklonište za svu djecu napuštenu na ulicama Nigerije. “Nada je pomogla da se skrene pažnja na ovaj problem u Nigeriji, to je bio poziv za buđenje.” Upozorenje koje je obišlo svijet kada je na društvenim mrežama objavljena fotografija koja je zabilježila trenutak kada je Anja dala dječaku vodu na ulici – za samo dva dana nakon objavljivanja priče o maloj Hope, fondacija je dobila oko 140 hiljada eura u donacijama i upravo od ove vrste pomoći projekat i dan-danas ovisi da bi opstao.

Jednom je Mahatma Gandhi rekao sljedeću rečenicu: „Nikad ne znaš kakvi će rezultati doći iz tvoje akcije. Ali ako ništa ne učinite, neće biti rezultata.”

Vidi_takođe: 4 jeftina i moćna pametna telefona za fotografisanje kompanije Xiaomi